Geografsko porijeklo

NP Durmitor – FLORA

Izvanredno bogatstvo vaskularne flore Durmitora predstavlja prirodni fenomen od posebnog naučnog, prije svega fitogeografskog i ekološkog interesa. Na teritoriji Durmitora, uključujući i kanjone Tare i Pive, konstatovano je ukupno 1.325 vrsta koje su svrstane u 484 roda i 129 familija.

Durmitor je jedan od najznačajnijih refugijalnih centara arkto-tercijarne visokoplaninske flore. Stari oblici, predstavljeni endemičnim i endemo-reliktnim vrstama i rodovima to na najbolji način pokazuju.
U odnosu na cjelokupnu endemičnu floru masiva Durmitora čak 77% otpada na visokoplaninske endemite (iznad 1.500 mnv), odnosno 122 endemične vrste grupisane u 70 rodova i 30 familija.

Balkanski endemi:
Acer heldreichii Orph. – planinski javor
Pinus heldreichii Christ – munika
Edraianthus montenegrinus Horak
– crnogorski zvončić
Edraianthus jugoslavicus Lakusic
– jugoslovenski zvončić
Daphne blagayana Freyer
– Dafnijev jeremičak
Moltkea petraea (Tratt.) Griseb
– modro lasinje
Iris bosniaca Beck. – bosanska perunika
Pancicia serbica Vis. – srpska pancicia
Potenttila montenegrina Pant.
– crnogorska petoprsta
Amphoricarpus autariatus Blec.& Mayer
– krcagovina
Crepis incarnata (Wilf.) Tsch.
subsp. dinarica (Beck) – Dinarski dimak
Euphorbia montenegrina (Bald.) Maly
– crnogorska mlječika
Micromeria croatica (Pers.) Schott.
– hrvatski vrišić
Lilium bosniacum Beck. – bosanski ljiljan
Viola speciosa Pant.- ljubičica
Aubrietia croatica Sch. N. Ky.
– hrvatsa tarcuka

Crnogorski endemi:
Gentiana laevicalyx Rohl. – lincura
Edraianthus glisicii Cerw.& Soska – Glisićev zvončić
Verbascum durmitoreum Rohl. – durmitorska divizma
Carum valenovskyi Rohl.
Viola nicolai Pant. – Nikolaeva ljubičica
Daphne malyana Blecic –
Malijev jeremičak
Valeriana brauni-blanquetii Lakusic – ogoljen

Vrste zaštićene Zakonom o zaštiti prirode:
Edraianthus glisicii – Glisićev zvončac
Daohne malyana – jeremičak
Lentopodium alpinum – runolist
Taxus baccata – tisa
Adenophora lillifolia – ljiljanolista zvončika
Gentiana lutea subsp. symphyandra
– lincura
Trollius europaeus – jablan
Pinguincula balkanika – balkanska muvara
Aster alpinus subsp. dolomiticus
– alpski zvjezdan
Erica carnea – obični vrijes
Eryngum alpinum – alpski kotrljan
Orchis cordigera – kaćun vonjavi
Menyanthes trifoliate – vodena bokvica

NP Durmitor – ŠUME

Šume i šumski ekosistemi po zastupljenosti i značaju predstavljaju najznačajniji prirodni potencijal na području NP. Šume i šumsko zemljište zauzimaju površinu od oko 20.000 ha, od čega su šume kanjona Tare i Sušice 9.637 ha. Visoke šume zauzimaju samo 8%, izdanačke šume 2% i šibljaci 13% od ukupne površine Parka.

Zajednice koje su opisane na području NP Durmitor:
Aceri-Carpinetum orientalis – šuma grabica sa maklenom i hrastom medunc
Seslerio-Ostrietum carpinopholiae – šuma crnog graba i jesenje šašike
Pinetum nigrae – zajednica crnog bora
Ostrio-Fagetum moesiacae – šuma crnog graba i bukve
Fagetum moesiacae – bukove šume
Abieto-Fagetum – šume jele i bukve
Piceetum eccelsae – smrčeve šume
Aceri-Fagetum – šuma planinskog javora i subalpske bukve
Picetum excelsae subalpinum – subalpske smrčeve šume
Piceto-Pinetum silvestri – šume smrče i crnog bora
Pinetum mughi – šuma bora krivulja

Šume NP Durmitora se prema zaštiti mogu podijeliti na:
– šume pod strogom zaštitom
– zaštitne šume
– park šume
– šume sa mješovitom namjenom.

U zoni šuma pod strogom zaštitom izdvojeno je 5 područja i to:
CRNA PODA,
SLIV MLINSKOG POTOKA,
KANJON SUŠICE,
VAŠKOVSKE STIJENE
I DRAGIŠNICA.

CRNA PODA
rezervat prirode koji je karakterističan po stablima crnog bora (Pinus nigra Arnold.), starim oko 400 godina, visine do 51,1 m, prečnika do 120 cm i zapremine preko 1600 m3/ha. Opisane zajednice u rezervatu su:
– Pineto-Fagetum oxalidatosum prov.
– Pineto-Fagetum saliculacetosum
– Pineto-Fagetum seslerietosum prov.

SLIV MLINSKOG POTOKA
prašumski rezervat jele i smrče sa primjesom bukve iznad 1600 mnv. Površina rezervata je 10 ha.

KANJON SUŠICE
mješovite sastojine bukve i jele. Iznad Sušičkog jezera zastupljene su kvalitetne sastojine bukve (Fagus silvatica) i javora (Acer pseudoplatanus).

VAŠKOVSKE STIJENE
prostiru se obodom kanjona Tare na kome je nađena rijetka vrsta planinskog bora (Pinus heldreichii).

DRAGIŠNICA
rezervat prirode u kome su zastupljene mješovite lišćarsko – četinarske šume.

VODE

Najduže rijeke u Durmitorskoj regiji su Piva I Tara, koje sa svojim pritokama – Komarnica, Vrbnica, Bijela, Tusinja, Bukovica I Draga – ispresjecaju ovu oblast, sastaju se kod Šćepan polja I postaju Drina. Različite hidrografske pojave kao što su izvori, rijeke I podvodni tokovi, kanjoni I vodopadi, npr., još više obogaćuju pejzaž.
Od istaknute hidrografske I pejzažne vrijednosti su kanjoni Tare, Pive, Komarnice I Sušice. Zajednički denominator svih ovih kanjona je da su oni nastali usled riječne erozije, mada svaki ima svoje sopstvene karakteristike.

Kanjon Tare je definitivno najveći kulturni I prirodni resurs. Kanjon se pruža 68 km, a dubina ide do 1,300m. Spuštati se rijekom na splavu ili na kajaku je uzbudljivo iskustvo za svakog ljubitelja sporta ili turistu.

Stalni vodotokovi (rijeke i potoci) na prostoru NP su:
Tara, Komarnica, Grabovica, Mlinski potok, Ljutica.

Najvažniji povremeni vodotokovi su:
Otoka (Zabljacka rijeka, Jezerstica), Sušica, Draga, Vaskovska rijeka, Selacka rijeka.

Ljepoti durmitorskog masiva posebnu draž daje 18 ledničkih jezera:
Naziv
Nadmorska visina
Površina m²
Maximalna dubina m
Crno jezero (Veliko i Malo)
Zminje jezero
Jablan jezero
Barno jezero
Modro jezero
Valovito jezero
Srablje jezero
Pošćansko jezero
Veliko Skrčko jezero
Malo Skrčko jezero
Zeleni vir
Vir u Lokvicama
Sušićko jezero
Zabojsko jezero
Zminičko jezero*
Vražje jezero*
Riblje jezero*
Gostaja*
* Izvan granica NP

Najveće i najpoznatije je definitivno Crno jezero u podnožju planine Durmitor, samo 20 minuta pješačenja od Žabljaka. Prirodni fenomen vezan za ovo jezero je nešto što se naziva bifurkacija, odnosno voda jezera teče u dva različita riječna sistema.